Ko' tu koga….vara?!

I dragi moji ukazala mi se prilika, zaplesala sam ni manje ni više nego u Vodicama. Sve je vrvilo od novoga mesa. I to mesa punog novaca. Sve mlado i bogato. No meni od svega toga nije bitna moja gaža koliko nečija blamaža. Tko čeka dočeka. Čekala sam dugo na svojih pet minuta i dočekala. Sada zbilja vjerujem u sudbinu, vjerujem da se sve vraća sve plaća u životu. Vrijeme je da ja naplatim svoj dug. I naplatit ću ga sada.
Dok sam ja u ritmu glazbe izvijala bok, pripijala se nježno uz ogradu koja je bila prepuna jezika s kojih su curile sline a meni punile novčanike, užitak je potrajao dugo u noć. Nekolicina momaka oduševljenih mojim nastupom, a meni omogućenog da upoznam nove ljude i uspijem u naumu izvela me do obližnjeg fancy Vodičkog bara koji je bio polu prazan jer je bilo kasno, no ipak idealan za after drink i zabavu. Koktel, frajeri i lijepa noć…sve to uprskao je uhu neugodan muški glas koji se mom poznaniku upravo hvalio kako je djevojku ostavio na nastupu i dok ona skakuće on skakuće suosjećajući s njom, samo što ona skakuće po parketu na kakvoj utakmici, a on skakuće po svojoj šibenskoj ljubavnici.
I eto priče….pojavili se splitski Indira i Narcis. Poznati spliski višegodišnji par koji zna svih, a njih nitko ne zna. Tresla se brda, narasli rogovi….samo netko se ili pravi lud il se čvrsto drži iz tko zna kakvih razloga za nabijene rogove. Da, da drage moje….odvesti djevojku u Zadar, biti pravi dečko, a ševit se samo nekoliko kilometara dalje…i tako sav znojan, istrošen i droljast doći po djevojku, poljubiti je i vjerojatno niti neokupan napraviti isto…samo s ljubavi svoga života, a da ona toga nije ni svjesna.
Kome se kockice mogu posložiti bolje no meni. Nije ljubav sve što vidiš, zato pazi kome , zavidiš. Da sam tražila ovakvu priču ne bih je pronašla, no eto pronašla ona mene. Šteta što su u laži kratke noge, a varalicama dug jezik…il možda nešto drugo…no to ostavljam da procijeni ona koja to treba znati. Hahahahhahh, do viđenja… do raspleta.
Očekivanja za drugo poluvrijeme utakmice i više su no velika. Ima nade kakve takve, sirotišta za ovakve, što se prave dva junaka, a samo ispadaju dva fatalna luđaka.